MARASOVA IDEJA NEUGODNO PODSJEĆA NA 1945.
Još od vremena ulaska u stanove i kuće građanske klase, nakon Drugoga svjetskog rata, i uspostave diktature proletarijata koja je godinama vlasništvo dokazivala boravkom u tuđoj imovini, pod zaštitom sustava, preko istovjetne prakse zbrinjavanja dijela branitelja, kampanje „imaš kuću, vrati stan“, notornog Smiljka Sokola i njegovoga tumačenja kako novac na štednom računu Ankice Tuđman nije imovina, propalog Pankretićeva poreza na neobradivu zemlju, sve do najnovije ideje ministra Marasa o nacionalizaciji neaktivnog novca na računima građana, u ovoj zemlji imamo osebujan odnos prema privatnom vlasništvu. Ovih je dana ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras došao na ideju kako će novac s neaktivnih računa hrvatskih građana prebaciti uposeban investicijski fond. Objašnjava, danas, kako to ne predstavlja intervenciju u privatnu imovinu jer će građani svoj novac, kada ga odluče koristiti, moći dobiti uvećan za zakonsku kamatu. Kao da je ikoga briga koristi li netko svoje vlasništvo ili ne, sve dok time ne šteti drugome pojedincu ili nacionalnom interesu?
Argument kako bi taj novac bolje koristio sustavu potpuno je nevaljan jer pojedinac tvori sustav otkako smo ukinuli društveno, a uveli javno vlasništvo. Javno je vlasništvo, u teoriji, zbir privatnoga vlasništva kojim upravlja javnost, pod uvjetima određenim nekim društvenim ugovorom. Nije Marasovu društvu niti to sveto, pa se bave mišlju prodaje javnoga vlasništva (monetizacija autocesta), o čemu sam prošloga petka pisao.
Ne radi se ovdje o nekoj financijskoj imovini poput obveznica, dionica javnih poduzeća ili slično, jednostavna je Marasova logika: ne koristiš novac, nisi mu niti vlasnik! Doista, zbog malverzacija vlasništvom, uzrokovanih nestabilnim političkim situacijama, na ovom podneblju posjedujemo mnoge čudnovate zakonske odredbe, poput one o „ponašanju kao vlasnik“. Ako se ne ponašaš kao vlasnik nečega, nije važno što time ne štetiš nikome, osim možda sebi, naime nisi vlasnik! Provjerite, u zakonima tako piše!
Čini se kako je ministar upravo na to mislio kod svoje ekstragenijalne ideje. Mislio je on i domislio, ne možeš se smatrati vlasnikom novca ukoliko ga ne trošiš. Novac naime, za ministra Marasa nije imovina. Javljaju se ovih dana suprotni primjeri, mnogi dužnici, koji imaju neaktivne račune, uslijed blokada, dokazuju kako ne koriste svoje dugove. Njima očito nema pomoći jer dugovi jesu tvoji, ali štednja u nekim slučajevima nije. Reklo bi se da se mentalitetom dužnosnika nismo strašno odmaknuli od 1945. godine…