Istekla mi je osobna 21.10.2015. i to znam pa sam otišla na svoje biračko mjesto, u Bukovačku, s važećom putovnicom.
Glupa ja, preselila sam se tri tjedna prije izbora pa si jedini slobodni dan u tjednu upropastim turističkim proputovanjem od Keglića do Dinamovog stadiona. Uzela sam si sendvič i pol litre vode, da mi ne padne preteško.
Nakon puta, otišla sam k svojima na ručak i po par stvari (još uvijek sam ko Cigan, selim se svaki tjedan po malo), i rekoh “Glasat ću kad mi se piletina i juha slegnu”. Bajdvej, Acu danas nismo gledali jer Drago Plečko nije netko koga želiš gledati/slušati dok jedeš (oni njegovi brkovi su mi preko televizora skoro završili u juhi).
Odem glasati (teglivši sve što nosim u novi stan), uzmem putovnicu, uletim u 17:23. Kosmati lik u kožnom prsluku kao da je jučer sjedio na gimnazijskom igralištu za vrijeme velikog odmora, traži moje ime i prezime, a njih još petero zuji okolo. Šestero ljudi na nas dvoje potencijalnih birača.
Nema me na popisu.
“Imamo Validu i Nikicu Kolar, vas nema.” – veli albino Lenny Kravitz
“Znam, to su mi majka i brat. Ali moja adresa je ovdje, iako sam se nedavno odselila.”
Napada plavuša s njegove desne strane: “Je li Vama istekla osobna?”
“Pa je, ali zato sam došla s putovnicom.”
Crvena usidjelica s njegove lijeve: “Morat ćete ići – pokazuje mi papir na kojem veliko, kemijskom piše VARŠAVSKA 18 – i tamo glas(ov)ti.”
Rekoh: “Šalite se, jelda? Ja sam si upropastila nedjelju da dođem ovdje dati taj glas i sad ne mogu?”
Ubacuje se musavac meni s desne: “Varšavska Vam je tamo kod Glavnog kolodvora, sjednete na četvorku i za čas ste tamo.”
Crvenokosa s moje lijeve se ubacuje i ispravlja da je to kod Centra Cvjetni. Valjda nije čula da je prije Centra Cvjetni postojao Cvjetni trg. Lenny mi nudi svoj bicikl da odem, jer mi je bliže, do Petrove jer MOŽDA tamo uspijem sve riješiti, ako ne onda sigurno u Varšavskoj. Tamo valjda imaju ured za posebne slučajeve, ne znam.
Odem na tramvaj, teglim te stvari, žurim se, a Dinamo igra.
Prihajam u nesretnu Varšavsku, gužva je, svi bi glas(ov)li prije dnevnika i da imaju o čemu pričati, pisati, izvlače se selfie stickovi i ajfoni, zanemaruje ekipa na štakama i žene s kolicima. Iza je i wok by Matija pa imaš i za jesti.
Pitam gospođu kuda da idem jer mi je istekla osobna pa su me uputili ovamo, pokazuje prstom na veliki natpis INFORMACIJE – hvala Bogu i Hrvatima, u prizemlju su – dolazim teti, kao iz vrtića je, nasmiješena i opet crvenokosa (kana, ne prirodna) i velim da mi je istekla osobna pa evo joj putovnica i da bih ja bila uzoran građanin, bla bla… ražalostim je iste sekunde i veli: “Ali vi ste trebali ići u općinu i tamo uzeti potvrdu, pa onda nazad na svoje biračko mjesto…”
“Ne, to mi nitko od 6 zaposlenih tamo nije rekao.”
“Da, trebate to napraviti, ovdje ne možete ništa.”
Situacija FT1P – Fali ti jedan papir, Asterix i Obelix, Alan Ford, sve mi prolazi kroz glavu, skoro 10 godina nisam falila ni referendume niti izbore, ali ne, mene NEMA na popisu. Još sam si i dvije kemijske uzela u slučaju da, jelte, nema dovoljno, kao prije dvije godine na onoj Markić bljuvotini.
“Znači, ništa od mog glasa ove godine?” – pitam gospođu.
“Jedino ako stignete sad do Petrove… – gleda na sat – i onda na biračko.”
“Ne, hvala. Ako bude tijesno, ja sam kriva. Laku noć.”
E sad, gdje je taj OIB s kojim su nas isto prije par godina jebali ko mlade majmune kad je danas bitan broj osobne koja ti istekne svakih par godina? Mene NEMA na popisu.
Šestero zaposlenih (ne volontiraju, ako se ne varam), i nitko mi ne zna reći informaciju koju trebam?
Da sam Bosanac u Australiji ili gdje već već bih jučer i sa manje zafrkavanja sve obavila.
A nisam ni Dinamo pogledala…
Anu Kolar možete pratiti na: