Tradicionalna prigorska svečanost, manifestacija Prigorski dan, održala se po XI. put u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u nedjelju, 06.04.2014. Dvorana je ponovno bila zavidno popunjena svim zaljubljenicima u starinsku riječ, pjesmu i običaje, ali i onima koji će to tek postati. Sve goste je pozdravio predsjednik Udruge Prigorski dan, g. Ferina, a pridružio mu se i zamjenik pročelnika gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, g. Tedi Lušetić. Govoreći o ljubavi Prigoraca prema svom kraju i KUD-ovima u kojima sudjeluju pjevnim ili plesnim radom, dodijelili su medalju grada Zagreba predsjednici FIS-a Remete, gđi Ljubici Keber. A osjećaj ljubavi, imam dojam, provlačio se cijelom nedjeljnom svečanošću. Jer kad Vam na početku zapjevaju grleni muži i moćne žene Prigorske, onda osjetite tu njihovu ljubav prema svakoj noti i svakom stihu. Najmlađi članovi prigorskih KUD-ova su nam dočarali starinske igre štapovima i krpenim loptama, te nas ponovno oduševili svojom ogromnom energijom, voljom, i opet – ljubavlju prema folklornoj pjesmi i plesu, jer su im ozarena lica krasila svaku sekundu precizno naučene koreografije Zagorja. Možda zvuči sebično, no gledajući postav s nešto više pozicije u dvorani nego dosada, moram reći da ples sekcije Malog folklora KUD Frankopan – Remete vidno odskače po kvaliteti i točnosti od ostalih. Uz pjesme Posavine, Linđa, Slavonije, otoka Cresa i Čučerja, program je došao i do neslužbenog natjecanja u prigorskom drmešu, gdje su članovi svih KUD-ova naizmjence mogli pokazati varijacije ovog zaštitnog znaka prigorske koreografije. Nakon pauze, program se nastavio najzanimljivijim prikazima iz prigorske svadbe (pozivić, snubljenje, odlazak u crkvu, svadba, maškare, odlazak sa svadbe) koja je prije znala potrajati i po nekoliko dana. I opet – ljubav. Kraj programa je bio rezerviran za svirku najboljih prigorskih tamburaša, a pridružili su im se i vrlo mladi budući tamburaši i tamburašice, čiji su prsti zavidno dobro pratili one velikih. Opet, iz ljubavi prema instrumentu i melodiji, ta predivna djeca su s ponosom bili centar pozornice. Da je prigorsko srce veliko, dokazalo se i ovaj put, donacijom od dijela ulaznica obitelji male djevojčice Emili iz Vidovca, oboljeloj od spinalno-mišićne artrofije, kojoj će ova sredstva dobro doći za svakodnevne potrebe. Na samom završetku,eto opet s ljubavlju, ovaj put prema našem gradu – manifestacija je, kao i svaki put, zatvorena skladnim zajedničkim pjevanjem sudionika i gledališta pjesmom Serbus dragi Zagreb moj. Ako dosada niste, pozivam Vas da se pridružite slijedeće godine Prigorskom danu kako bi se prisjetili ili upoznali sa običajima, pjesmama i plesovima ovog našeg lijepog kraja, ali i ostalih krajeva Lijepe naše.
