VRIJEME JE TAKVO DA SVE VIŠE NAŠIH MLADIH SREĆU TRAŽI ŠIROM SVIJETA

Petre se u kvartu sjećamo kao poduzetne cure koja je godinama, raznim oblicima fitnessa, održavala ljude u formi i uglavnom životarila. Jednog dana je odlučila okrenuti ploču i potražiti sreću negdje gdje su stvari bolje regulirane. Prvo Australija ali samo kao odmorište do Novog Zelanda.

remete.hr: Prošlo je nekoliko mjeseci kako si stigla u Novi Zeland. Kakvi su ti bili prvi dojmovi?

Petra: Zemlja kao zemlja je uređena i sretna. Isplati se potruditi. Kad sam došla bila sam spremna  godinu dana raditi neki glupi job jer kad prođem taj uvod i dobijem “resident “ tj.radnu dozvolu,  mogu radit što hoću.Istina usamljenije i jadnije se nikad nisam osjećala. Ali i prije sam bila svjesna koliki je izazov ovo…

Vjeruj mi, tu sam se osjećala kao nitko i nista . Odmah sam skužila da te tu nitko ne “ferma“ i da trebam vremena i sreće.

remete.hr: Kako je sad?

Petra: Ide na bolje. Lagano dolazim k sebi..Bilo je i vrijeme.  Sad sam napokon našla svoju sobu i to u samom centru Aucklanda. Jedan cool hostel. Nema više tuđih kuća! Kako male stvari vesele! Novi Zeland  je predivna zemlja za život i ljudi su neopisivo divni. Ne da nema stresa! Kaj je to? Oni u čarapama dođu u dućan, u pidžami! Boli njih….Možeš  mislit kak je drugo. Neke stvari naravno uvijek fale..al ne misliš na njih i kompenziraš nečim drugim. Klopom recimo: baš jedem avokado na tostu.

remete.hr:  Žurbe, znači, nema?

Petra: Ne ali kava se fakat samo kod nas pije satima. Ovdje je preko tjedna  “tako, tako“, ali ima ljudi. Ali se zato vikendom masovno “uništavaju.“ Doslovno loču svi: i frajeri i ženske. Već od petka nakon posla birtije su pune. Ludi su i ravnopravni, tako da od 15 pa do 70 godina svi su prihvaćeni i u klubovima. Nema ono “stara ekipa“ i slično  kao kod nas.

remete.hr: Znači ima i noćnog  života, iako neki tvrde da je to falinga Novog Zelanda?

Petra: U Aucklandu ima noćnog života u izobilju. A kaj se tiče ljudi predivno, toliko relaksirani i bezbrižni, komunikativni i nasmijani. Bili normalni ili klošari il’ u čarapama..svi su happy.

remete.hr: Kako se tebe, kao “stare“ ragbijašice, dojmio uspjeh “All Blacksa“?

Petra: Ja sam gledala tekmu u jednom klubu. Bilo je onako OK al nije kak mi napravimo. Bila sam u najboljem društvu ragbijasa, dobila AB šal i pobjedili smo.

remete.hr: Neku šljaku si našla?

Petra: Da, baš Idem delat.  Prodajem “fireworks“. Tu se vatromet prodaje ova 4 dana za cijelu godinu. Takav je zakon. A ja već znam pola grada, pa me svi zovu na šljakicu

remete.hr: Završna riječ?

Petra: Jedan je život i treba se boriti za sebe i nać svoje mjesto pod suncem pa gdi god to bilo. Domovina je tak i tak uvijek u srcu !

Sretno Petra !