Opet se osjećam izmanipuliranom, zavedenom i prevarenom.
Kad smo se upoznale odmah je znala na što može igrati – na ego.
Pročitala me na prvu, bez greške.
Smjestila me na posebno mjesto, namjestila na 6h ujutro.
I nikad to nije mijenjala. Tko se ne bi osjetio posebnim?!
Makne me kad briše prašinu.
Ponekad pokraj mene osvanu maramice i kapi za nos.
Ponekad je to posuda za povraćanje (fuj, bljak, kaka!).
Mislim da to Ona zove Migrena. Hebena pojava!
Ako se budi u drugo vrijeme – navija mobitel.
Ali mene ne dira. U kasti sam Nedostižnih, a ne Nedodirljivih.
Odmah sam je zavoljela. Nepredvidljiva, ali moja.
No. onda sam počela uviđati…
Osjetih se zanemarenom. Naime, nije me koristila.
Navijala me, a to i dalje čini, priznajem, ali se i dalje budi prije 6h.
Ja velevažno čekam svoj trenutak, Ona mi ga oduzme.
Mrtva hladna me isključi u 3.30. Helou! Kakav je to način?
Dakle, emocionalno me zanemarila, poigrava se sa mnom, preispituje moje granice.
Psihički me izludila, svakodnevno preispitujem svoju svrhu i postojanje.
Isto je nikom ne dam.
Zanimljiva mi je i nepredvidljiva.
Toliko me puta udari po noći (jer tada zasvijetlim) da znam da me voli.
Ne razumijem jezik ljudskih uzdaha i glasnih komentara,
ali sam uvjerena da nije jupiiiii u 2h u noći.
Svejedno, imamo se rad’!