REMETSKI “HAKLERI”, DEČKI IZ INKUBATORA IVANA HERCI-GONJE, POBJEDNICI SU OVOGODIŠNJEG NATJECANJA U ULIČ-NOJ KOŠARCI U SKLOPU “SPORTSKIH IGARA MLADIH” NA NA-CIONALNOJ RAZINI
“Sportske igra mladih” započele su 1996. u Splitu, sa željom da se svim osnovcima i srednjoškolcima omogući sudjelovanje u orga-niziranim sportskim natjecanjima i drugim besplatnim aktivnostima tijekom ljeta. Program manifestacije dugoročno je vezan uz promotivno-edukativnu akciju “Živimo život bez droge, jer droga oduzima život”.
Svake godine sve veći broj mladih uključuje se u “SIM” prolazeći u čitavom nizu sportova najprije kroz lokalna izlučna natjecanja kako bi se našli na završnici u Splitu.
Remetska četvorica: Domagoj Derniković, Lovre Žaja, Oton Blokar i Roko Vrkljan bez većih je muka prošla zagrebačke kvalifikacije da bi od 24. do 26. VII. sudjelovala na nacionalnoj razini u sučeljavanju s najboljim ekipama iz svih krajeva Hrvatske.
Najprije su hametice porazili ekipu iz Splita (15-0) pa onda dečke iz Đakova (15-4) a u polufinalu su, unatoč pristranom suđenju, uz nošeni vlastitim inatom, pobijedili momčad iz Slavonskog Broda (16-14).
Naposljetku su u finalu bili bolji od šibenskih “Karamfila” (21-13).
Međutim ono što daje posebnu draž ovakvim natjecanjima jest druženje i navijanje. Dečki iz Remeta (uključujući i trenera) ne-sebično su pomagali “Kraljicama” iz “Folke” da i one “maznu” zlato.
BRONCA NA MEĐUNARODNOJ RAZINI NATJECANJA
Ove godine organizatori “SIM”-a odlučili su natjecanju dati međunarodni karakter pa je održana i međunarodna razina natjecanja na kojoj su nastupale najbolje ekipe s nacionalnih razina iz BiH, Srbije i Hrvatske.
Nakon što su pobijedili suparnike iz BiH (15-0) na putu su im se našle dvije srbijanske momčadi. Jednu su pobijedili (9-8) a od druge, u polufinalu, izgubili (12-15). Pobjedom nad šibenskom ekipom (15-9) osvojili su broncu.
Trener Ivan Hercigonja ističe odličnu organizaciju ovogodišnje za-vršnice koja je, po njemu bila odlična. Bili su smješteni u kampusu “Dr Franjo Tuđman”, sobe su imale hladnjake a na meniju su bila 2-3 jela… Jedini prigovor odnosio se na igrališta čija je podloga bila ubitačno klizava što je onemogućavalo prodore igrača pod koš ali i, što je još gore, prijetilo ozljeđivanjima.
Unatoč vlastitim zdravstvenim i drugim problemima (posuđivanju novca za put…) o kojima ne voli pričati, popularni Herc ističe og-romnu pomoć Tina Bartolića koji mu je bio, kako kaže, “više od pomoćnika”. I svakih nekoliko rečenica ispoljava ponos na “svoje dečke” i sam zadivljen njihovim napretkom od klinaca koje je učio “loptanju pod obručima” do malih fanatika koji svojim timskim duhom melju protivnike, nekad čak i višlje i jače od njih samih.