Naredbom Kraljevske hrvatsko-slavonske zemaljske vlade, povjereništva za unutarnje poslove od 7. veljače 1921. broj 1576 ustrojena je Upravna općina Gračani. Naredbom se proglasilo ustrojenje novih upravnih općina Markuševac i Gračani, u Kotaru zagrebačkom, u Županiji zagrebačkoj. Nova Upravna općina Gračani nastala je iz poreznih općina Gračani i Remete, koje su izlučene iz Upravne općine Šestine.

 U vrijeme ustrojenja Upravne općine, porezna općina Gračani imala je 800 stanovnika i 1406 j 741 č.h., a porezna općina Remete 1776 stanovnika i 1698 j. 324 č.h. Novo ustrojena općina započela je svoje uredovanje 1. siječnja 1921.

Porezne općine Gračani i Remete, koje su do 1921. bile u sastavu Upravne općine Šestine, sastojale su se od ovih mjesta: porezna općina Gračani od mjesta Brestovac-lječilište, Gračani, Okrugljak i Zagrebačko Sljeme, a porezna općina Remete od mjesta Bliznec, Črna Voda, Donji Bukovec, Gornji Bukovec, Gračansko Dolje, Remete, Remetska Jazbina i Zvečaj.

Upravna općina Gračani imala je sjedište u Gračanima do rujna 1927., a nakon toga u Remetama. Prije svog osamostaljenja u samostalnu općinu, porezne općine Gračani i Remete bile su sastavni dijelovi prvo Upravne općine Sesvete, a onda i Šestine (Godine 1893. izlučena je porezna općina Gračani iz Upravne općine Sesvete i pripojena novoj Upravnoj općini Šestine, dok porezna općina Remete izlazi iz sastava Upravne općine Sesvete nešto kasnije te ulazi u sastav Upravne općine Šestine tek 1903. Upravna općina naziva se Gračani do 1937. godine, no već od 1937. Upravna općina Gračani mijenja naziv u Upravna općina Remete. Naredbom Ministarstva unutarnjih poslova od 20 . veljače 1943. R.U. br. 2204-II došlo je do službene podjele Upravne općine Gračani , kotar Zagreb, na Upravnu općinu Gračani sa sjedištem u Gračanima i Upravnu općinu Remete sa sjedištem u Remetama. Svaku od ovih općina čine porezna općina Gračani odnosno porezna općina Remete. Ova odluka stupila je u život nakon objave u Narodnim novinama br. 46 od 25. veljače 1943. Zbog ratnih previramja ova podjela gotovo da i nije provedena. Isto vrijedi i za pripojenje ovih općina gradu Zagrebu koje, iako su ga općine ranije zatražile, do kraja rata 1945. godine, nije provedeno. Djelatnost Upravne općine Gračani, odnosno Remete, u periodu do 1945. bila je određena dvama glavnim zakonima: Zakonom o uređenju općina i trgovišta koja nisu imala uređenog magistrata, donesenom 12. prosinca 1870. i Zakonom o opštinama iz 1933.

Zakon o općinama iz 1870. propisivao je općinski odbor kao samoupravni organ nadležan za upravu općinske imovine i sveg onog što neposredno interesira općinu, te općinskog suca (poslije 1877. općinski načelnik, odnosno predsjednik) s dodijeljenim mu bilježnikom i drugim potrebnim osobljem, kao izvršni organ općinskog odbora i viših organa uprave (za preneseni djelokrug). Općinski odbor ili zastupstvo za vlastiti djelokrug i općinsko glavarstvo na čelu s općinskim načelnikom za preneseni djelokrug Općine su 1876. dobile u djelokrug da sakupljaju porez. Time su preuzele novi teret da bi smanjile troškove zajedničke vlade, a svoje su troškove time povećale.

Prema Zakonu o opštinama iz 1933. kojim prestaju važiti dotadašnji propisi o općinama u Hrvatskoj, općinska načelstva (odnosno poglavarstva) predstavljala su (kao i dotada) najniži organ opće uprave. U nadležnost općinskog poglavarstva spadalo je neposredno upravljanje općinskom imovinom, sastavljanje i predlaganje općinskog budžeta i godišnjeg završnog računa, nadzor nad radom općinskih ustanova i poduzeća i davanje uputstava o provedbi odborskih odluka, odlučivanje u hitnim slučajevima o nepredviđenim vanrednim kreditima uz odobrenje nadzorne vlasti, pripremanje odluka odbora i provedba svih drugih poslova koje je odbor stavio upravi u dužnost, izricanje kazne u svim slučajevima gdje je to spadalo u nadležnost općine, poslovi mjesne policije ukoliko to nije provodila državna vlast, briga za javnu i osobnu imovinsku sigurnost, moral, red i mir u općini, nadzor nad strancima, sumnjivim osobama i skitnicama, prenoćištima, kavanama, nad sajmovima i drugo, briga za sigurnost javnog prometa, čistoću , održavanje puteva i dr. U nadležnost općinskog odbora (odnosno općinskog vijeća) spadalo je upravljanje općinskom imovinom (donošenje budžeta, raspolaganje općinskim dažbinama, zaključivanje zajmova, kupovanje, prodaja, davanje u zakup općinske imovine, osnivanje općinskih poduzeća), briga za općinske saobraćajne ustanove (građenje i održavanje puteva, mostova, skela, kanala, popločavanje trgova i ulica, javna rasvjeta), izdržavanje i potpomaganje siromašnih, briga za odgoj siromašne i napuštene djece, održavanje dobrotvornih zavoda i ustanova, briga za dobro zdravstveno stanje stanovništva (održavanje liječničke službe, služba babica i ambulanata, suzbijanje zaraznih bolesti, staranje za zdravu vodu za piće, unapređivanje gradnje zdravih stanova, briga o fizičkom odgoju naroda, vatrogastvo, snabdijevanje životnim namirnicama, unapređivanje narodnog gospodarstva uopće (osnivanje i potpomaganje odnosnih zadruga, nabavljanje bolje vrsti sjemena, voćaka, vinove loze, pasmina rasplodne stoke, briga za dobro zdravstveno stanje stoke i suzbijanje zaraznih stočnih bolesti, ribarstvo. i dr., osnivanje zavoda za štednju), širenje i unapređivanje narodne prosvjete (podizanje škola, osnivanje knjižnica itd.) i dr. U nadležnost općinskog odbora spadali su i poslovi iz djelokruga općinske uprave ukoliko se radilo o sredstvima za provedbu tih poslova. Nadzor nad poslovima općine provodio je kotarski (sreski) načelnik. Protiv odluke nadzorne vlasti općinski odbor se mogao žaliti banu, koji je mogao poništiti žalbu ili je poslati na rješenje Upravnom sudu. Protiv odluke načelnika općine iz njegove nadležnosti u poslovima opće uprave žalba se mogla uložiti kotarskom (sreskom) načelniku, a u poslovima koji su proizašli iz odluke općinskog odbora, općinskom odboru. Dalje se moglo žaliti kotarskom (sreskom) načelniku.

I u doba Banovine Hrvatske (1939-1941) općine su djelovale po Zakonu o općinama od 14. ožujka 1933. Po tome zakonu poslovali su organi općinske uprave i za vrijeme Nezavisne država Hrvatske (1941-1945). U Upravnoj općini Gračani, odnosno Remete, djelovao je i mjesni sud. Mjesni sudovi poslovali su na osnovu Zakona o mjestnim sudovima od 3. listopada 1876. Mjesni sud se po zakonu sastojao od suca i njegovog zamjenika koje su birali općinski odbori, i određenog broja prisežnika, te potrebnog pisarskog i poslužnog osoblja (koje može biti i zaposleno u općini). Prema potrebi mogao je biti određen i stanoviti broj vještaka (procjenitelja). Troškove mjesnog suda plaćala je općina. Na sudu su se rješavali građansko- pravni sporovi oko novčanih svota (ili drugih predmeta, ako je tužitelj u zamjenu spreman uzeti novac) do određene (manje) vrijednosti. Neposredno nakon II. svjetskog rata na području nekadašnje Upravne općine Gračani, odnosno Remete, djelovali su mjesni narodni odbori Gračani i Remete, koji su pripadali kotaru Zagreb. Potkraj 1949. područja tih mjesnih odbora pripojena su Gradu Zagrebu, a 1952. na tom su prostoru formirane periferne gradske općine Gračani i Remete.

izvor:  Državni arhiv u Zagrebu