Tanja Strmotić već se nekoliko mjeseci nalazi u brazilskoj Coritibi, gradu koji je se osobito dojmio…

Curitiba je dvomilijunski glavni grad brazilske savezne države Parana.

Zbog geografskog i geopolitičkog položaja, grad se suočava  s eksplozivnim rastom stanovništva, kao i teškim pitanjima siromaštva,  nezaposleno-sti, bijede i bolesti.

Međutim, Curitiba je u posljednja tri desetlje-ća znatno poboljšala kvalitetu obrazovanja, zdravlja, ljudskog blagostanja, javne sigurnosti, demo-kratskog sudjelovanja, političkog integriteta, zaštite okoliša i duha zajedništva od susjednih brazilskih, ali i većine europskih i američkih gradova.

Zahvaljujući dobro osmišljenom sustavu upravljanja otpadom u čijim programima sudjeluje    više od 70% kućanstava prikupe se velike količine otpadnog papira spremnog za recikliranje.

Šezdeset gradskih četvrti Curitibe (31.000 obitelji ) koristi programa prikupljanja smeće koji im u zamjenu za prikupljeni i razvrstani otpad omogućuje besplatne tokene za graski prijevoz , hranu, školski pribor  itd.

 No razvijen sustav zbrinjavanja otpada nije jedini čimbenik održivog razvoja.

 

 

Pri rješavanju javnog gradskog prijevoza, unatoč činjenici da je riječ o više-milijunskom brzorastućem gradu, nije se pristupilo izgradnji podzemne željeznice već se grad premrežilo autobusnim linijama čiji se autobusi kreću pro-metnicama građenima tako da u prometu njima prioritet imaju upravo gradski autobusi. Posebnost gradskog prijevoza su autobusne stanice koje su građene na temelju iskustava podzemne željeznice pa omogućuju brzu izmjenu putnika.

 

 

Curitiba je u svom brzom rastu imala velikih problema s poplavama.Za to je dijelom krivo i kanaliziranje vodenih tokova.Taj problem međutim nije riješen izgradnjom nasipa već brojnim meandrima vodenih tokova i nastojanjem da se, gdje god je to moguće, urede parkovi.To je dodatno poboljšalo kvalitetu života u gradu.

Promatrajući Curitibu, načine rješavanja problema infrastrukture i sama rješenja možemo zaključiti da je održivi grad onaj koji koristi minimum i štedi maksimum.To se postiže pragmatičnim upravljanjem potražnjom i potrošnjom resursa te njihovim  recikliranjem.

Gotovo da fascnira razina integracije triju dimenzija- socijalne, ekološke i ekonomske – u rješavanju gradskih problema. Uravnoteženom kombinacijom javno – privatnog partnerstva, transparentnosti i sudjelovanja postignuta je potrebna suodgovornost.

Primjer Curitibe slijedili su i drugi brazilski i južnoamerički gradovi.Nedvojbeno je da je taj grad iznimno kreativan resurs čija rješenja i iskustva mogu koristiti brojnim  gradovima. Nažalost nemaju svi gradovi niti države političku volju niti vodstvo…